Davor Popović

Dvadeset i prvi vijek

Zaledila si more, najluđe valove I sakrila si bore, prve bore najslađe, od mene

Gdje si ti plavooka, ne teče med i mlijeko Daleko srce od oka, voli li te neko Još nosim stari džemper, što si mi isplela I zauvijek mi srce prepolovila

Kad ulice su puste, tramvaji drijemaju I kad me magle guste gutaju Pola srca kuca samo, pola je kod tebe Kad životu puno damo on nas pojede

Dvadeset i prvi vijek nam draga dolazi A tebi nema traga Dvadeset i prvi vijek nam draga dolazi A sreći nema traga A sreći nema traga

U krevetu je doručak, a ljubav izvan njega S tobom je i rastanak, strasniji od svega Prozor tvoj još gori, svjetionik što ne blijedi Ja ne znam ko me stvori, da gubim sve što vrijedi

Kad zvijezde nebom pališ, tišina zapjeva Koliko mi fališ, da li znaš Ništa mi ne vrijedi, i moj život blijedi Poput starog blue jeansa

Dvadeset i prvi vijek nam draga dolazi A tebi nema traga Dvadeset i prvi vijek nam draga dolazi A sreći nema traga A ѕreći nema tragа